TRI  SAVJETA ZA KVALITETNO DONOŠENJE ODLUKA

Donošenje odluka je strateško raskrižje. Odluka koja se donosi je definitivna. Kvaliteta odluke ovisi gotovo u cijelosti u načinu kako je donijeta. Da li su prikupljenje sve bitne informacije potrebne za donošenje odluke? Da li je svjesno odluka donijeta i u uvjetima kada nemamo sve informacije? Znamo li koje nam informacije nedostaju za donošenje kvalitetne odluke? Jesmo li procijenili da li je veći rizik u tome da se odluka ne donese ili da se donese, pa makar i manje kvalitetna? Kako smo uobličili (sintetizirali) informacije za donošenje odluka temeljem prikupljenih osnovnih podataka? Čije smo mišljenje zatražili o sadržaju, opsegu i dosegu naših odluka? Jesmo li osigurali sva moguća različita mišljenja? Prihvatamo li drugačija stajališta u donošenju odluka? Kako smo saželi informacije kako bi odluka bila razumljiva i provediva? Tko donosi odluku? Na koji način?

Bez obzira vjerujete li u donošenje odluka brzim i odlučnim ili s više opreza i promišljanja, pokušajte s ova tri savjeta koji će vam pomoći da donesete bolje zaključke i izbjegnete zamke odlučivanja:

  1. Uključite prave umove u posao!

Donošenje odluka je proces pretvaranja inputa u output, tj. ulazne informacije pretvaramo u izlaznu odluku. Da biste donijeli najbolju odluku, optimizirajte svoj unos dobivanjem mišljenja i uvida ljudi od povjerenja koji najbolje poznaju srž problema o kojem ćete odlučivati. Proces donošenja odluke je kolektivni proces bilo direktno ili indirektno na način da su donositelj(i) odluka izloženi utjecaju okoline kroz uobičajenu praksu ili većinsko mišljenje ljudi oko njih.

  • Odlučite kako ćete odlučiti!

Često se događaju prepirke oko procesa donošenja odluka. Budite jasni sa sobom i ostalima koji su uključeni u korake koje ćete poduzeti u donošenju odluke. Proces donošenja odluke bi trebao biti širok, sveobuhvatan i poštovati svakog uključenog u proces. Samo donošenje odluke ne mora biti tako. Donošenje odluke može biti dodijeljeno samo jednoj osobi. Prije donošenja odluke morate donijeti odluku o tome tko će odlučivati. Nakon što je odluka donijeta, svi članovi tima je moraju provoditi.

  • Zahtijevajte raznolikost! Audiatur et altera pars!(Saslušajte i drugu stranu!)

Previše slaganja je opasno — potrebna su vam različita mišljenja. Dajte glas gledištu manjine ili postavite „đavoljeg odvjetnika“. Slušanje “druge strane” dat će vam promišljeniji, dublji i smisleniji odgovor. Prije donošenja odluke, počastite se sa drugačijim mišljenjima. U ovom dijelu procesa takva vam mišljenja pomažu da uvidite stvari koje ste previdjeli, dobijete bolji pojam o dubini, dosegu, sadržaju i opsegu odluke koja se treba donijeti. Čim prohodamo, prvo što nam roditelji kažu, nakon međusobnog čestitanje je: „Daj mi ruku! Ne smiješ sam hodati!“ I tako do svoje 18. godine i punoljetstva, zbog naše dobrobiti i njihove skrbi, dobijemo tisuće i tisuće zabrana. Neki od nas su zbog takvog odgoja mapirali i uobličili svoje umove na način da znaju isključivo analitički razmišljati o odlukama i kritički ih promatrati tražeči pogreške, nesavršenosti ili drugu entropiju (otklon). Iskoristite tako mapirane umove! Oni će vam i tijekom donošenja odluke,ali i kritikom donijete odluke (feedback) dati vrlo vjerovatno kvalitetnu analizu kakvu ste odluku donijeli i da li ste donijeli lošu odluku i objasniti vam zbog čega je odluka loša. Takvi umovi nisu kreativni i ne mogu donijeti odluku. Ali, njihov utjecaj i značaj u donošenju kvalitetnih odluka je upravo presudan zbog njihove analitičke snage koja će spriječiti da se donijeta odluka kompromitira zbog toga što nije u obzir uzela nešto što je „advocatus diaboli“ um vidio svojom analitičkom pronicljivošću. Bolje da ispravite krivu odluku prije objave, no da je objavite javno dok je pogrešna.

Donošenje odluka određuje kojim putem ćete krenuti. Taj process je složen i opasan. Kriva odluka može vas udaljiti od vaših ciljeva. Može našteti vašem poslovnoj ili privatnoj životnoj ravnoteži. Zbog toga, taj process mora biti kvalitetno razvijen, odrađen i pod stalnim dinamičkim osvježivanjem. Donošenje odluka je vjerovatno najopasnije kad postane rutina. Jer tada prestaje budnost sudionika procesa i donositelja odluka. Zato, odluke moraju biti donijete na način kojima optimalno smanjujemo rizik i povećavamo izglede pozitivnog ishoda.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *